10. Maj 2024 - 09:32h
Kao i druge tekovine ljudske civilizacije, moda utjelovljuje vjekovne napetosti između strukture i fluidnosti, tradicije i inovacije, ličnog izraza i društvenih normi. Zbog svoje specifično vizualne prirode, ona ih s lakoćom čini vidljivima. Upravo zbog toga, moda je od početka jedna od najpopularnijih tema sociologije i danas je već mnogo značajnih djela posvećeno istraživanju društvenog konteksta prakse odijevanja. Francuski teoretičar Roland Barthes pisao je da odjeća ne samo da nadilazi praktičnu funkciju, već je moda kompleksan sistem znakova sa specifičnim pravilima i kodovima, koji označava različite društvene vrijednosti i ideologije.
Za njemačkog sociologa Georga Simmela, moda je jedinstveno sredstvo kojim pojedinci mogu izraziti i konformitet i distinkciju – mi istodobno nastojimo pripadati, ali i individuirati se, odnosno nametnuti vlastitu posebnost. Upravo fluktuirajući između izraza individualnog i kolektivnog identiteta, moda stvara trendove, a oni su kroz historiju odražavali šire društvene i političke tenzije i promjene. Zbog toga što oduvijek djeluje kao medij pregovaranja između privatnog tijela i društvenog, odnosno javnog prostora, odijevanje je osobito dobar način da se izraze otpor nasilnim i represivnim društvenim praksama usmjerenim na tijelo, kao što su rasna, rodna i seksualna diskriminacija ili rat.
Poznato nam je da je još od vremena francuske revolucije upravo odjeća imala izuzetno značajnu ulogu u samoidentifikaciji društvenih pokreta i služila je da se ustanovi njihov vizualni identitet. Kao vizualni jezik, moda je za pojedince bila lak način da pokažu pripadnost revolucionarnom pokretu i svjetonazoru, kao i otpor starom režimu. Samo jedna decenija ostavila je vidljiv trag na modu svog perioda, ne samo u Francuskoj, već i u ostatku Evrope.
U svakidašnjoj nošnji za muškarce i žene prisvojeni su elementi svojstveni vojnoj uniformi, kao i boje revolucije – plava, bijela i crvena. Odbačena je raskošna nošnja i prigrljene su jednostavne, svedene siluete, a nepraktični odjevni predmeti koji su simbolizirali visoki status, poput kratkih hlača, zamijenjeni su dugim hlačama radnika, odakle dolazi i ime za revolucionarni stil odijevanja – sans-culottes. (slika 1) Crvene kape (bonnet rouge) nosili su muškarci kako bi simbolizirali priklonjenost idejama slobode i jednakosti. Između 1789. i 1799. godine raskošno odijevanje aristokracije postaje znakom pripadnosti Ancient Régime i stoga ne samo nepoželjno, nego i opasno – pogrešna haljina mogla je biti korak ka giljotini. Već u ovom slučaju jasno je da moda i stilovi odijevanja djeluju kao sistemi znakova čija pravila i kodovi ovise o specifičnom društveno-kulturnom kontekstu.
Odjeća igra značajnu ulogu u pregovorima oko moći i u otporu okupacije, smatrali su Franz Fanon i Homi K. Bhabha. Nošenjem tradicionalne, lokalne odjeće, iskušava se proces stvaranja kolonijalnog subjekta i nametanje novog kulturnog identiteta. Mnogi procesi emancipacije i oslobođenja država obilježeni su odjevnim predmetima koji simboliziraju neovisnost i slobodu. Tradicionalni šal Keffiyeh, predmet čije korijene nalazimo u predislamskom Sumeru, a koji je danas značajan simbol podrške Palestini, prisvojio je Arafat 1960ih kao znak organizacije za oslobođenje Palestine.
Sufražetkinje u SAD-u i Velikoj Britaniji rabile su odjeću kako bi utjelovile otpor političkom sistemu zasnovanom na represiji prava žena. Ponovno, radi se o odbacivanju siluete koja naglašava predmet njihove borbe – ograničavanje, fizičku i društvenu nepokretljivost žene. Teške, krute, nezdrave i restriktivne elemente poput krinolina i korzeta zamjenjuju praktičnom i udobnom odjećom. U okviru ove modne revolucije pojavljuju se čuvene ''bloomer'' hlače koje je popularizirala urednica i aktivistica Amelia Jenks Bloomer. Aproprijacija hlača i širokih naramenica, u ovom kulturnom kontekstu dotada rezerviranih za muškarce, simbolizirala je stupanje žene kao ravnopravnog subjekta na scenu javnog društvenog života.
Društveni kontekst 1960ih godina mnogo je drugačiji – žene stječu pravo glasa širom svijeta, a borba na planu destigmatizacije ženske seksualnosti i seksualne slobode još se vodi. Mary Quant, jedna od najznačajnijih modnih dizajnerica 60ih godina, dizajnira i popularizira mini suknju, koja tada postaje novim simbolom ženske emancipacije i feminističke političke borbe.
Upravo u ovom periodu dolazi do razvoja najutjecajnijih društvenih pokreta 20. stoljeća. The Black Panthers Party osnovana je 1966. godine s ciljem borbe protiv rasne diskriminacije, segregacije i nasilja nad Afričko-Američkom populacijom. Odjeveni u crno od glave do pete, pripadnici pokreta svjesno vrše aproprijaciju ''crnoga'', predmeta rasnog prezira, i rabe ga kao simbol vlastita osnaživanja. Čuvene odjevne kombinacije sastojale su se od crnih hlača, crne kožne jakne i tamnih naočala. Crne beretke također su postale simbol Black Power pokreta. (slika 2) Žene (koje su činile dvije trećine Black Panthers pokreta) redefiniraju standarde ljepote, ponovno prisvajajući stilove koji naglašavaju njihovu prirodnu kosu – izgled koji u tom periodu doseže status ikone. Hippie pokret bio je usmjeren na borbu protiv ratnog nasilja, najprije u Vijetnamu, a onda i u drugim dijelovima svijeta. Šarolika paleta njihove odjeće imala je simbolizirati ideje mira, ljubavi i slobode. Ipak, danas čuvena gesta učenika iz Iowe, koji su nosili crne trake u znak žalosti za žrtvama iz Vijetnama, slala je i poruku empatije.
Mnoge subkulture i pokreti u ovom periodu razvile su stilove odijevanja koji su označavali njihovu pripadnost izvjesnim grupama, ali u većoj mjeri, odbacivanje opresivnih društvenih normi, koje stilovi mode izvrsno utjelovljuju. Kroz oslobađanje i aproprijaciju, između individualnog izričaja i oznake pripadnosti kolektivu, odijevanje i moda uvijek su bili značajno sredstvo za stvaranje vizualnog identiteta različitih političkih pokreta i pokreta društvene pravde.
Danas, moda simbolizira još jednu revoluciju – njezinu vlastitu. Modna industrija nalazi se među vodećim zagađivačima svijeta, a održiva proizvodnja postaje jedan od osnovnih prioriteta za opstanak čovječanstva uopće. Kupujući rabljenu i održivo proizvedenu odjeću koja traje, a bojkotujući destruktivni sistem brze mode, izražava se nužnost revolucioniranja same modne industrije. U zanimljivom preokretu, modna revolucija je jedini pokret bez specifičnog vizualnog, modnog identiteta. Ona nas poziva da se, ne zaboravljajući na njezin izvrstan potencijal vizualnog društvenog jezika, ponovno usmjerimo na porijeklo, funkciju i rabljenje odjeće, na odjeću kao proizvod koji crpi resurse – resurse koji nisu neiscrpni.
